NERED sa POP Montreal festa
Duchess Says najbolji.
Laprdanja
Duchess Says najbolji.
Meni je ranije vazda bio merak izać' četvrkom uveče. Raja je većinom bivala pozitivnije raspoložena i manje sklona ekscesima koje bi činili petkom i subotom. Uključujući tu i mene, natürlich. Za ovaj četvrtak i poslije ne garantujem.
Dosta njih će se začuditi i samom činjenicom da su u životu, ekscesima skloni konzumenti svakojakih opijata, Butthole Surfers u originalnoj postavi.
Teenage Jesus & The Jerks, kako kažu, The Last Nail In The Coffin, sa basistom Swans-a i Sclavunos-om za bubnjevima. Na ovom prošlogodišnjem se da uočiti Thurston na gitari.
Zappy je uz Holgera moj omiljeni krautroker.
Plavo nebo bez ijednog oblačka.
Kristalno čista voda u zenbašu.
Ledeno hladni red ale marke Griffon.
Dva psa isplaženih jezika pokraj mene u hladu.
Promukli glas Mark Lanegana sa novog albuma Soulsavers-a. (kojeg možete skinuti kliknete li ovdje).
Čik ga pronađite, da vas vidim.
Win-win situejšn, nema zajeba na koga god tipov'o. Ride the SkY, bejbe!
VLVT protiv CWBY (mmmmmm)
Još i miješano.
Acoustic Ladyland imaju 8, bubnjar i duvač sviraju u Polar Bear i džez su punk.
Future of the Left su trogodišnji Velšani u kojima su gitarista/pjevač i bubnjar pokojnih McLusky, što tako zdušno održavaše vjeru da pank nije mrtav, te članovi isto velškog banda Jarcrew koji je, valjda, neki elektro punk (štagod to bilo). Vjera je još živa.
Dälek su zajebani hip-hop, nemaju još deset.